Ključne riječi: konstitutivne jednadžbe, mehanika oštećenja, kompozitni materijali, nano-kompoziti, zrakoplovne konstrukcije

 

Formuliranje različitih materijalnih sustava modelima zasnovanim na istim mikromehaničkim temeljima, omogućit će znatno efikasniji razvoj njihovih konstitutivnih jednadžbi te bržu implementaciju u realnim konstrukcijama i sustavima. Osnovi problem koji se nameće jest kolika je numerička cijena (kompleksnost) algoritama koje se kani razviti, da li se mogu riješiti dostupnom računalnom opremom te koliki je napor koji treba uložiti u optimizaciju algoritama da bi modeli biti upotrebljivi na realnim konstrukcijama i u inženjerski prihvatljivom vremenu. Fizikalno realno utemeljeni modeli doprinose sve većoj efikasnosti kompozitnih konstrukcija, njihovom pouzdanijem proračunu naprezanja i deformacija, te zbog vrlo povoljnog odnosa čvrstoće i mase, te krutosti i mase, do znatnog smanjenja mase zrakoplovnih konstrukcija. Primjenom metoda mehanike oštećenja procjenom nastanka oštećenja te zakona širenja oštećenja pomoću unutarnjih varijabli stanja, moguće je odrediti preostala mehanička svojstva kompozitne konstrukcije, kao i preostalu nosivost. Principe mikromehanike moguće je također primijeniti i pri definiranju konstitutivnih zakonitosti bioloških materijala čime se otvara mogućnost za postavljanje biomimetičkih analogija te primjena konstruktivnih koncepata iz živog u tehnički svijet. Započet će se istraživanja mehanike nano-kompozita analizom mogućnosti njihove buduće primjene u zrakoplovnim konstrukcijama. Uspješno ostvarivanje ciljeva projekta omogućit će bolju suradnju s europskom znanstvenom zajednicom u kojoj važna mjesta zauzimaju zrakoplovstvo te nano-tehnologije, koje predstavljaju i jedan od dugoročnih strateških pravaca istraživanja RH.

 

Suradnici: Prof. dr. sc. Ivica Smojver (voditelj projekta i glavni istraživač); Prof. dr. sc. Tanja Jurčević-Lulić; Prof. dr. sc. Tomislav Filetin; Darko Ivančević,mag.ing.aeroing